Ove godine obilježava se 100 godina institucionalnog javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini.
Tim povodom Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine organizirao je, u sarajevskom hotelu Europa, svečanu akademiju na kojoj su se okupili predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i predstavnici relevantnih regionalnih i domaćih zdravstvenih ustanova i organizacija, koje su svojim djelovanjem značajno doprinijele očuvanju i unapređenju javnog zdravlja.
„Ovo je uistinu vrijedan i značajan jubilej. Mi slavimo 100 godina javnog zdravstva, a ujedno preuzimamo obvezu da sve ono što je do sada učinjeno kroz institucionalno javno zdravstvo, još više unapređujemo kroz nova znanja i usavršavanja, da pacijent bude u centru zbivanja kada je u pitanju dostupnosti usluga, liječenje, poboljšanje životne sredine, što će doprinijeti kvaliteti zdravstvene zaštite, odnosno smanjiti troškove, jer za kvalitetno zdravstvo potrebna su i značajna materijalna sredstva, u čemu smo mi itekako ograničeni. Mi smo zaduženi da pratimo trendove, a to od nas pacijenti i očekuju“, istakao je na svečanoj akademiji federalni ministar zdravstva Nediljko Rimac.
Ova svečana akademija je prilika da kažemo što smo radili u prošlosti, da presječemo trenutak u ovome vremenu, i da razmišljamo vrlo aktivno šta možemo uraditi u narednom stoljeću, istakao je direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, Siniša Skočibušić:
„Stotinu godina u javnom zdravstvu je obveza za idućih sto godina, da radimo još više, da činimo još više i da se borimo prije svega protiv bolesti, odnosno da unaprijedimo kvalitetu zdravlja“.
Od 1923. godine, kada je uspostavljena Prva bakteriološka stanica, preko higijenskih zavoda, zavoda za zdravstvenu zaštitu, do danas, kada djeluju kao zavodi za javno zdravstvo u Federaciji BiH, odnosno kao Institut za javno zdravstvo u Republici Srpskoj, ove institucije su odigrale izuzetnu ulogu u zaštiti i unapređenju zdravstvenog stanja stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Naime, zaštitu zdravlja stanovništva, razvojem preventivne zdravstvene zaštite, utemeljili su 1923. godine dr. Andrija Štampar i dr. Milan Jovanović Batut.
Osnivanje Bakteriološke stanice u Sarajevu 1923. godine, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, smatra se prvim oblikom organiziranog, institucionalnog javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini. Centralni higijenski zavod u Sarajevu, osniva se 1924. godine s prvenstvenim ciljem da otkriva i suzbija uzročnike zaraznih oboljenja i epidemija.
Sukladno Zakonu o banovskim upravama 1929. godine osniva se i Higijenski zavod u Banjoj Luci, kao izvanbolnička zdravstvena ustanova Vrbaske banovine, Kraljevine Jugoslavije. Ova ustanova nastala je spajanjem Doma narodnog zdravlja i Samostalne bakteriološke stanice u Banjoj Luci, kao vrhunska medicinskosocijalna institucija toga vremena. Higijenski zavod u Banjoj Luci, bio je smješten u staroj baraci sve do 1933. godine, kada se premješta u novoizgrađenu zgradu u kojoj se nalazi i danas. Nakon osnivanja higijenskih zavoda u Sarajevu, odnosno u Banjoj Luci, osnivaju se higijenski zavodi u Mostaru i Tuzli.
U periodu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, i periodu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, institucionalno javno zdravstvo funkcioniralo je putem republičkih i regionalnih zavoda za zdravstvenu zaštitu. Od 1995. godine organizirana je i uspostavljena nova šema javno zdravstvenih sistema u Bosni i Hercegovini, te danas u skladu s istom, djeluju Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH (Sarajevo-Mostar), kantonalni zavodi za javno zdravstvo, Institut za javno zdravstvo u Republici Srpskoj (Banja Luka) s regionalnim centrima u pet gradova, te Pododjel za javno zdravstvo, u okviru Odjela za zdravstvo i ostale usluge, u Vladi Brčko distrikta BiH.
Period postojanja Kraljevine Jugoslavije, period Drugog svjetskog rata, kao i period postojanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije, karakterizirale su velike epidemije pjegavca, trbušnog tifusa, dizenterije, brojna žarišta malarije, lepre, trahoma, tuberkuloze, kao i drugih zaraznih bolesti. Neprestanim i predanim radom stručnjaka iz javnozdravstvenih institucija, uspjela su se na terenu, eradicirati žarišta, te suzbiti i eliminirati, niz po život opasnih zaraznih bolesti.
U vezi s tim, postignuti su rezultati u smanjenju smrtnosti dojenčadi, smanjenju opće smrtnosti, produženju prosječnog životnog vijeka stanovništva, smanjenju obolijevanja od brojnih zaraznih bolesti, poboljšanju općih životnih prilika, proširenju mreže zdravstvenih institucija i povećanju broja i profila zdravstvenih djelatnika.
Kroz dugu povijest institucionalnog javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini, svoj neizmjerni doprinos dali su mnogi zdravstveni djelatnici, eminentni stručnjaci i humanisti, među koje se svakako ubrajaju: prof. dr. Pavle Kaunic, dr. Emil Prašek, dr. Hamdija Karamehmedović, dr. Lovro Dojmi, dr. Moni Levi, dr. Miloš Aranicki, dr. Luka Šimović, dr. Ante Jamnicki, dr. Svetislav Teofanović, prof. dr. Ernest Grin, dr. Evgenije Šerstnev, prof. dr. Mišo Radovanović, dr. Segej Jankijević, dr. Derviš Ramadanović, akademik Jakob Gaon, akademik Grujica Žarković i mnogi drugi.
Tradicionalno ili "staro" javno zdravstvo, uglavnom se bavilo strategijama odgovora na javnozdravstvene probleme, dok se koncept novog javnog zdravstva razvio kao odgovor na javnozdravstvene izazove 21. vijeka, objedinivši dobru praksu i naučene lekcije tradicionalnog javnog zdravstva, sa suvremenim pristupom afirmacije zdravlja kao međusektorskog prioriteta u razvoju zajednice.
Novo javno zdravstvo fokusirano je na jačanje promocije zdravlja i prevencije bolesti, kao primarne strategije djelovanja, uz jačanje društvene odgovornosti za zdravlje i strukturirane uloge zajednice u promociji i očuvanju zdravlja.