Patronažne medicinske sestre i tehničari su više od zdravstvenih djelatnika – posvećuju se svakom pacijentu s velikim srcem. Njihov poziv podrazumijeva i stručnost i suosjećanje; oni pružaju medicinsku njegu, ali i emocionalnu potporu, pomažući pacijentima, ali i njihovim obiteljima, da prođu kroz najteže trenutke.
- Ovo je, prije svega, posao koji morate voljeti i birati srcem. Sve polazi od nas, od samog rođenja djeteta do terminalne faze kada se rastajemo s pacijentom. A to i jeste, na kraju krajeva, život. I ja se u životu vodim s tim da svakome treba pružiti u onom momentu što je njemu potrebno. Nekad im prepričam neku svoju situaciju iz koje sam morala izaći jača, jer sam imala djecu, i moramo shvatiti da je prirodno kako smo se rodili da moramo i otići, ali isto tako moramo shvatiti da sve u životu mora biti dostojanstveno – kaže Aiša Šoljić, patronažna medicinska sestra iz Doma zdravlja Konjic.
Aiša Šoljić, DZ Konjic
Svaka posjeta pacijentu je priča za sebe. Medicinske sestre i tehničari ne dolaze samo radi obavljanja medicinskih zadataka. Svaka njihova riječ, svaki savjet, svaka pomoć u kućnim uvjetima, postaje mala oaza u životu pacijenta.
- Prvenstveno kada su u pitanju teški bolesnici, pogotovo onkološki pacijenti, i kada je obitelj u nedoumicama, mi se uvijek trudimo da im olakšamo i da im sve maksimalno objasnimo. Mi smo dostupni u svako doba, kad god im treba - ističe Josipa Šutalo, voditelj Službe za patronažu u Domu zdravlja Stolac.
Josipa Šutalo, DZ Stolac
Za starije osobe i kronične bolesnike, patronažne sestre i tehničari postaju prava potpora u svakodnevnom životu. Uz pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i stalnu pažnju, oni daju sve od sebe da se pacijenti osjećaju sigurno i voljeno.
- Socijalni slučajevi su najteži. Osobe koje nemaju što da jedu, koje nemaju nikoga svog, koje su nezbrinute od strane djece, od strane rodbine... Teško je gledati nekoga bolesnog kome toliko stvari treba - kaže Danijel Andrun, medicinski tehničar iz Doma zdravlja Čapljina.
Danijel Andrun, DZ Čapljina
Patronažne sestre i tehničari nisu samo stručni, već su i iskreno posvećeni svakom pacijentu. Njihova briga je više od posla – to je poziv da pomognu i pruže najbolje od sebe svakome tko im se obrati. S njima, stariji ljudi ne samo da dobivaju fizičku, već i emocionalnu potporu koja im je toliko potrebna, a to podrazumijeva da se nerijetko i sami emotivno vežu za pacijente.
- Imala sam starijeg pacijenta, koji je imao 85 godina. Uvijek bi se obradovao kada bih mu došla u posjetu i emotivno sam se vezala za njega. Upravo s tim pacijentom mi se desilo da nisam mogla iskontrolirati svoje emocije. Kada je preminuo, njegova obitelj je bila svjesna da je imao godina, i kad sam došla u njegovu kuću, samo sam ja plakala. E, to je situacija kada se emotivno vežete za ljude – ističe Aiša Šoljić.
Često se suočavaju s teškim uvjetima, ulazeći u domove koji nisu uvijek topli, udobni ili idealni za oporavak. No, oni ne traže izgovore, već se fokusiraju na ono što je najvažnije – briga o zdravlju ljudi, bez obzira na sve prepreke.
- Ovaj posao moraš živjeti. Ja sam imala jednu tešku situaciju, gubitak supruga, i kada su bili zadnji dani, bio je u Sarajevu gdje se jedna medicinska sestra malo lošije ponijela prema njemu, on je meni rekao: „Nemoj ovo nikad uraditi“. Tad sam sebi rekla, svaki put kad se nađem u toj situaciji, kad je netko bolestan, svaku situaciju prihvatit ću kao svoju - dodaje Šoljić.
Medicinske sestre i tehničari s kojima smo razgovarali, zajedno sa svojim kolegama iz ostalih domova zdravlja u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, obavili su dodatnu edukaciju iz zdravstvene njege u zajednici.
- Drago mi je što je neko prvi put u Bosni i Hercegovini prepoznao značaj patronaže. To je izvrstan način da se educiraju mlade kolege koje tek počinju da rade. Edukacija je obuhvatila radionice i praktični rad, i uistinu nam je mnogo značila - naglašava Danijel Andrun.
- Jako smo zadovoljni programom i provedbom edukacije. Predavanja i praktični dio su bili jako korisni, a dodatna vrijednost je u tome što smo upoznali mnogo kolega – kaže Josipa Šutalo.
- Edukacija je bila zaista kvalitetna, i ono što je mene osobno fasciniralo je to što smo kroz predavanja shvatili koliko su sestrinstvo i medicinske sestre bitne u zajednici. Sama pomisao da posjetiš dijete na rođenju i da si zadnja osoba koja se pozdravi s čovjekom koji odlazi s ovog svijeta govori o važnosti i našoj ulozi u društvu – istakla je Aiša Šoljić.
Dodatna edukacija iz zdravstvene njege u zajednici organizirana je u okviru Projekta „Jačanje sestrinstva u Bosni i Hercegovini“, koju u suradnji s Federalnim ministarstvom zdravstva provodi Fondacija fami, a uz financijsku potporu Vlade Švicarske.