Darivanje krvi važan proces je u zdravstvenom sistemu koji omogućava pravovremeno snabdijevanje medicinskih ustanova neophodnim količinama krvi, te ima ključnu ulogu u spašavanju života i liječenju. Zalihe krvi zavise od dobrovoljnih darivalaca, a Zavod za transfuzijsku medicinu Federacije BiH radi na promociji i osiguranju dovoljnih količina.
O tome, ali i o cjelokupnom procesu i promociji darivanja krvi, razgovarali smo s prim. dr. Aidom Đozo, direktoricom Zavoda za transfuzijsku medicinu Federacije BiH.
Da li Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH u ovom trenutku raspolaže dovoljnim zalihama krvi?
Mi koji se bavimo ovim poslom nikada ne možemo reći da smo sto posto zadovoljni, da dugoročno imamo dovoljne zalihe krvi. Možemo govoriti da na dvodnevnoj osnovi imamo dovoljne zalihe krvi, odnosno da možemo zbrinuti planirane zahtjeve, ali i one neplanirane, vanredne situacije. Nažalost, nakon svih ovih dešavanja poslije pandemije COVID-19 mnoge su se stvari promijenile. Prije tog vremena mogli smo planirati na petodnevnom nivou – neke svjetske smjernice zahtijevale su da planiramo zalihe krvi na petodnevnom nivou – međutim to je prosto nemoguće u ovakvim uvjetima u kojima sad generalno živimo. Zadovoljni smo ukoliko možemo na nekom dvodnevnom nivou da imamo dovoljne količine krvi. Tu jednostavno nema garancije da danas imate tolike zalihe da možete zadovoljiti apsolutno sve moguće vanredne situacije koje mogu da se dese, računajući na trendove oboljevanja i povređivanja koji sada vladaju i na našem prostoru. Mogu da kažem da Zavod ipak održava stabilne, u kontinuitetu dovoljne zalihe krvi i krvnih pripravaka, barem za onaj broj pacijenata s kojima mi trenutno raspolažemo i na osnovu toga možemo i da radimo naše planove.
Dobrovoljno darivanje krvi predstavlja čin humanosti i solidarnosti. Šta motivira ljude da postanu redovni darivaoci krvi?
Darivanje krvi je građanska dužnost, jedan uzvišeni čin altruizma: za mene su to najhumaniji ljudi koji postoje, zato što dolaze u kontinuitetu da daruju sebe, svoje tkivo, jer krv je tečno tkivo. Motivi su uglavnom humanistički, altruistički i kad god pitate darivaoce krvi zašto ponovno dolaze, odgovore da je to zbog osjećaja zadovoljstva i sreće. To je i objektivan razlog jer se luče pozitivni hormoni, serotonin i endorfini, i taj osjećaj blaženosti kada krv poteče izvan vašeg krvnog suda u vrećicu i znate da ta krv bez ikakve dileme direktno spašava život... To je najjači i jedini motiv. Nas veseli što imamo pozitivne trendove u Zavodu za transfuzijsku medicinu da se povećava broj samoinicijativnog darivanja. Za oko 30 procenata smo povećali broj takvih darivalaca, što govori da u kontinuitetu radimo na animaciji i promociji dobrovoljnog darivanja krvi. Ali, isto tako, bitna je dobra komunikacija i dobra energija s našim darivaocima, jer je to nešto zbog čega se ponovo vraćaju, a mi želimo da nam se darivaoci krvi vrate.
Koje kanale komunikacije i metode promocije koristite kako bi se povećao broj dobrovoljnih darivalaca?
Koristimo sve moderne tehnologije novog doba - elektronski mediji nam jako puno pomažu, mladi su nekako najvispreniji, ali i ovi zreliji, i oni redovno prate našu web stranicu na kojoj se nalaze svi važni podaci i planirane akcije darivanja krvi. Imamo i impresivan broj pratilaca na Facebooku i svi naši darivaoci krvi i organizacije s kojima radimo su naši nabolji ambasadori. Ukoliko čitate društvene mreže i pratite pozitivna iskustva ljudi koji daruju krv, koji su saznali da su nekome spasili život, oni su ustvari najbolji ambasadori. Također, imamo redovne kampanje na godišnjem nivou, što podrazumijeva odlaske u srednje škole, rad s maturantima, sa studentima, našim partnerima, Crvenim križem, a krenuli smo i sa Zavodom za javno zdravstvo. Uglavnom, kontinuirani rad daje i rezultate.
Postoji li određeni profil ljudi koji kontinuirano daruju krv? Na primjer, sportisti, mladi ljudi...?
Nema pravila. Uglavnom su to muškarci, po statistici između 35 i 40 godina, srednje stručne spreme, mada statistika ne može uvijek da bude pouzdana. Šarolika je struktura naših darivalaca, krasi ih jedna karakteristika da su ljudi velikog srca i da ne postavljaju nikakva potpitanja. Dolaze da daruju krv s takvom lakoćom i odazivaju se na naše pozive. Imamo neki procenat slučajeva gdje moramo pozvati naše darivaoce ukoliko nam nedostaje neka krvna grupa, i tu jednostavno nema potpitanja. To je ono pravilo psihologije, ukoliko nešto ne dajete ne možete ni dobiti. Darivanje krvi, što je jako važno da spomenemo, prema pravilima Svjetske zdravstvene organizacije, mora biti besplatno, anonimno i dobrovoljno, i tu nema alternative. Jedino se prema tim pravilima može raditi, što znači da nema prisile. Ne možete nikoga natjerati, naravno, ne postoji nikakva materijalna nadoknada, to je strogo zabranjeno, ali su zato jako važni ti odvojeni procesi: rad s mladim ljudima od najmanjeg uzrasta kako bi se razvijala ljubav i osjećaj za onoga koji je u potrebi.
Stručnjaci iz Zavoda pružaju podršku darivaocima kako bi ih ohrabrili. Koji su njihovi strahovi i nesigurnosti?
Postoje određeni strahovi, ali ljudi se zaista odlično nose s njima. Kako se možete iznijeti s određenim strahom? Samo ukoliko se s njim suočite. Ako imate strah od letenja, morate jednom da letite. Taj strah je kratkog daha, ljudi se poprilično informiraju prije darivanja, razgovaraju s ljudima koji su već darovali krv, pročitaju sve relevantne informacije koje mogu dobiti kod nas... Osim toga, u Zavodu imamo i savjetovalište za darivaoce krvi, kao i one potencijalne, gdje mogu dobiti sve stručne informacije o neštetnosti darivanja krvi, jer je najvažnije da ne naškodimo darivaocu. Taj strah je kratkoročan, jer čim poteku prve kapi krvi, čini mi se da strah nestaje.
Kada su zalihe niske, šta preduzima Zavod kako bi animirao darivaoce i osigurao potrebne količine krvi?
Demografske promjene su jako velike, nemamo velikih firmi kakve smo nekada imali, gdje smo imali veliku koncentraciju radne snage ljudi najboljeg zdravlja. Uglavnom pribjegavamo ciljanim pozivima s obzirom da imamo bazu dobrovoljnih darivalaca krvi i uputimo apel. To je kratkog daha, ali u situaciji kada za kratko vrijeme trebamo rijetku krvnu grupu kao što je recimo 0- ili A-, onda moramo da se poslužimo i tom nepopularnom metodom. Idealno je kada imate organizirane sedmične akcije darivanja krvi. Imamo situacije kada nekadašnji pacijenti postanu darivaoci, oni jednostavno pričaju tu priču da su pomogli ili da je neko njima pomogao. Međutim, to ne može zamijeniti jedan stručni i posvećeni rad na promociji darivanja krvi, što bi trebalo da bude na širem i većem nivou.
Koji su kriteriji za darivanje krvi?
Ta pravila se uglavnom ne mijenjaju i vrlo malo se modificiraju. Krv mogu darovati osobe od 18 do 65 godina starosti, mada vidim da u svijetu postoje trendovi da se granice pomjere. Uz ličnu kartu možete ući u porodicu dobrovoljnih darivalaca krvi. Darivanje krvi može biti najljepši rođendanski dar i sebi i drugima. Postoje naravno poprilično strogi zdravstveni kriteriji. Ukoliko imate neko akutno oboljenje, proces darivanja krvi se odgađa. Ako imate hronična oboljenja, i tu postoji lista oboljenja gdje se isključuje mogućnost da darujete krv. Nadalje, maligna oboljenja, oboljenja koja iziskuju dugotrajnu upotrebu određene ozbiljnije terapije, hirurške intervencije i tako dalje. Uglavnom ukoliko imate dilemu i niste sigurni da li se uklapate u kriterije, možete obaviti razgovor s našim ljekarima i ponijeti medicinsku dokumentaciju, jer postoje i određena medicinska stanja koja nisu prepreka za darivanje krvi. Zaista morate biti zdravi, prvo se osjećati zdravim, a zdravlje je širok pojam.
Iza svakog darivanja krvi krije se priča – ponekad slučajna, ponekad duboko lična, ali uvijek ispunjena humanošću. Postoji li neka koju možete podijeliti s nama?
Krenut ću od sebe. Ja sam sasvim slučajno započela svoj angažman u Zavodu prije nekih 30 godina. Tada nisam bila darivalac krvi, sramota je možda reći da nisam ni znala da se krv daruje, što govori da ti edukativni procesi tada nisu bili adekvatni. Ali jednom, davno je to bilo, vraćajući se s fakulteta, naišla sam na ekipu tadašnjeg Zavoda za transfuziju i oni su me jednostavno uveli u podrumske prostorije, jer su još uvijek bili ratni uvjeti i pitali da li bih darovala krv. Ja sam bez razmišljanja rekla da nisam nikada i da ne znam kako to izgleda, sramota me je, apsolvent sam medicine, ali sam tada prvi put u životu darovala krv. Tako sam dobila i posao, jer su konstatirali da im treba ljekar. Sve se uklopilo i tada sam postala darivalac krvi, darivala sam krv do određenog vremena zbog zdravstvenih prepreka i to je najljepša životna odluka koju sam donijela. A najljepše priče su kada nam dođu tri generacije iz jedne porodice da daruju krv; recimo nana i dedo koji imaju 65 godina i sa sobom dovedu unuka da i on bude darivalac krvi, a tu su još njihov sin ili kćerka koji su također darivaoci. To mi nekako ostavlja najveći dojam kako je humanost našeg čovjeka nepresušna. Bilo je puno situacija kako ljudi reagiraju na poziv i kako se zaista spašava život, ostavljaju sve i dolaze, poput domaćice koja napusti kuhinju i dođe da daruje krv... Svaki darivalac krvi je bogatstvo i priča za sebe.
Sve informacije o dobrovoljnom darivanju krvi možete dobiti na brojeve telefona 033/567-300 ili 033/567-335, odnosno na web stranici Zavoda za tranfuzijsku medicinu FBiH www.ztmfbih.ba.