Anksioznost je česta tema u današnjem društvu, a mnogi se pitaju kako je prepoznati i kada potražiti pomoć. Može se manifestirati u različitim oblicima, od blage nelagode do ozbiljnih fizičkih simptoma. Iako je anksioznost prirodan odgovor tijela na stresne situacije, ukoliko postane učestala ili preintenzivna, može značajno utjecati na svakodnevni život. O prepoznavanju uzroka, simptomima i metodama suočavanja s anksioznošću razgovarali smo s Lejlom Gabela, psihologinjom iz JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo.
- Čini mi se da je iz domena mentalnog zdravlja anksioznost tema ili pojam, ili stanje o kojem se dosta govori, posebno u posljednje vrijeme, što je svakako pozitivno. Međutim, čini mi se da se o anksioznosti uvijek govori samo u kontekstu negativnog stanja, odnosno poremećaja, što je ustvari samo jedan dio. Mislim da je neizmjerno važna informacija da je anksioznost ustvari stanje koje je vrlo tipično za svakog čovjeka, što znači da je svi mi povremeno, u određenim situacijama, ustvari i doživljavamo, i da je ona sasvim normalan odgovor našeg organizma na određene situacije – ističe psihologinja Gabela.
- Nekako se po pravilu javlja u situacijama koje mi percipiramo kao neugodne, ili u nekim ekstremnim situacijama, i može da bude funkcionalna i nefunkcionalna, a može preći u neku vrstu patologije, odnosno poremećaja kada je potpuno nefunkcionalna za nas. Najjednostavnije rečeno, to je odgovor na situaciju koju mi doživljavamo i percipiramo kao nepovoljnom ili opasnom. Anksioznost je jedno vrlo složeno stanje koje podrazumijeva i fiziološke i psihološke reakcije našeg organizma. Imamo čitav spektar različitih fizioloških reakcija, od znojenja dlanova, nelagode u stomaku, otežanog disanja, knedle u grlu, pa do ekstremnih izraženih reakcija poput ubrzanog rada srca, hiperventiliranja, svih onih simptoma koji su ustvari negdje u domenu paničnog poremećaja, a u čijoj osnovi je opet anksioznost. Na psihičkom planu, pored ovih emocija, imamo i reakcije poput kognitivne blokade – ne možemo razmišljati adekvatno, zaledimo se ili imamo negativne percepcije, odnosno u tim trenucima dominiraju naše negativne misli da će nam se desiti nešto loše.
Iako je normalno osjećati dozu anksioznosti u određenim životnim situacijama, ukoliko postane hronična ili prekomjerna, može ozbiljno narušiti mentalno i fizičko zdravlje.
- Anksioznost može biti i funkcionalna i imati adaptivnu funkciju, te u određenim situacijama može biti dobra za nas u smislu da je ona ta koja čini da iznalazimo rješenje, da se u određenoj situaciji bolje ponašamo, izbjegnemo opasnost ili se s njom suočimo kako bismo riješili problem. Sve dok osjećamo određene simptome s kojima se možemo iznijeti, prepoznamo ih pa sebi pomognemo, kada nemamo problem u kompletnom ponašanju i fiziološkom, psihičkom reagiranju, onda je to neka anksioznost koja je vrlo tipična. Međutim, vrlo česte su situacije koje nisu tako opasne, a doživljavamo ih i percipiramo jako opasnim, i tu ustvari nastaje problem. To je trenutak kada anksioznost počinje da nas kontrolira i negativno utječe na kvalitet našeg života, jer u svakodnevnim situacijama koje bi trebale da nam budu „normalne“ i uobičajene, mi ustvari osjećamo simptome anksioznosti i ne možemo adekvatno da odgovorimo na životne situacije, to jest izazove. Kada su simptomi previše učestali, previše intenzivni i predstavljaju problem u našem svakodnevnom funkcioniranju, to je stanje kada trebamo potražiti stručnu pomoć, i kada je potrebno da nas neko nauči kako da se nosimo sa svojom anksioznošću. Ono što je, također, vrlo važno je da se ne trebamo boriti protiv svake anksioznosti. Trenutno smo bombardovani da stalno moramo biti opušteni, sretni, a sasvim je okej da povremeno budemo anksiozni u nekim situacijama. Trebamo prihvatiti da je to odgovor našeg organizma da normaliziramo određeni nivo anksioznosti. Nije nužno svaka anksiozna reakcija nešto što trebamo tretirati, nekad to samo trebamo prepoznati i reći: „Ovo me čini anksioznim, ova situacija u meni izaziva anksioznost“. I tu je ono što možemo uraditi – ovo je već savjet kako da sebi pomognemo – da malo preispitamo zašto smo anksiozni u ovoj situaciji. Koja je to opasnost, koja je nepovoljna okolnost u toj situaciji za nas, te da da preispitamo da li ta opasnost objektivno postoji i da li je ta situacija baš toliko nepovoljna za nas. Šta je to što se nama može desiti u toj situaciji? I već smo time na neki način intervenirali, imamo uvid da ta situacija nije opasna, i to će utjecati na naše automatsko smirivanje – kaže naša sagovornica.
Anksioznost može utjecati na ljude svih životnih dobi, a njeni uzroci i simptomi variraju ovisno o životnoj dobi.
- Obzirom da je anksioznost tipičan odgovor organizma, to nam govori da je pripadnici svih životnih dobi mogu doživjeti. Tu govorimo o normalnoj anksioznosti. Poremećaji anksioznosti su, također, nešto što se može javiti, ali će se različite vrste anksioznosti razviti u različitim životnim dobima. Na primjer, separaciona anksioznost je vrlo tipična za djecu, rijetko se javlja u kasnijoj odrasloj dobi, dok se na primjer fobije mogu pojaviti u svim životnim dobima. Ono što je primjetno jeste da se anksioznost sve više javlja kod mladih – govorimo o problematičnoj anksioznosti koju treba tretirati – i mislim da je vrlo važno da kažemo da se ona javlja, također, kod djece školskog uzrasta i to kod djece koja su odlični učenici. Razvija se tzv. školska anksioznost, koja je vezana za školsku sredinu, gradivo, ocjene i slično.
Brojni faktori poput društvenih očekivanja, stresnih situacija i medijske izloženosti mogu imati veliki utjecaj na razvoj anksioznosti.
- Puno faktora utječe na to: izloženost sve većem broju sadržaja koji već dokazano utječu na razvijanje anksioznosti, način života, očekivanja, nivo samopouzdanja, poređenje sebe s drugim, indirektno načelo da svi moramo biti uspješni, visoko postavljeni ciljevi, a također i porodice, okolina, društvo i slično. Isto tako postoje individualne razlike i zbog toga je važan individualni pristup svakoj osobi, odnosno prepoznavanje faktora koji su doveli do stanja anksioznosti.
Prevencija anksioznosti može se postići kroz različite tehnike i pristupe, koji uključuju smanjenje stresa i jačanje emocionalne otpornosti.
- Važno je da radimo na mentalnoj higijeni i očuvanju svog mentalnog zdravlja. Vrlo je važno da jačamo svoje kapacitete, odnosno resurse. Ne trebamo sebi dopustiti da se stalno trošimo, bez da uradimo bilo šta što bi nam pomoglo da obnovimo svoje resurse. Kada je u pitanju anksioznost, u situacijama koje ne zahtijevaju profesionalni i stručni tretman, možemo uraditi jako puno. Najjednostavnija bazična tehnika je kontrola disanja. Na taj način ćemo utjecati na fiziološke aspekte anksioznosti, odnosno na fiziološku reakciju našeg organizma, a također će nam pomoći da se smirimo na psihičkom planu. Duboko abdominalno disanje je jedna vrlo jednostavna, a efikasna tehnika u kontroli svih nivoa anksioznosti. Ono što sam spomenula, ako primijetimo da nam situacija izaziva anksioznost, bilo bi važno da preispitamo zašto smo anksiozni, kako doživljavamo tu situaciju, šta je tu nama opasnost, odnosno šta su to nepovoljni aspekti u toj situaciji, da li su oni stvarni, ozbiljno prijeteći ili ih mi samo tako doživljavamo. Osvještavanje tih situacija i prihvatanje će nam, također, pomoći da se smirimo. Pored toga, svakodnevna ugodna aktivnost može nam jako puno pomoći. Ona može biti fizička što se svakako preporučuje, pa čak i najlaganija šetnja od nekih 15-20 minuta, a može biti i hobi ili neka aktivnost koja nas opušta. Tu bih spomenula da ugodnu aktivnost nekada percipiramo kao provođenje vremena na mobitelu i slično, međutim, to nije to, i ako želimo da se zaista smirimo, opustimo i relaksiramo, vrijeme bez ekrana je izuzetno važno.
Razlika između anksioznosti i depresije u suštini je vrlo jasna, iako postoji poremećaj koji objedinjuje oba stanja, navodi naša sagovornica.
- Iako po međunarodnoj klasifikaciji bolesti postoji poremećaj koji se zove anksiozno-depresivni, te se vrlo često javljaju osobe koje imaju i simptome anksioznosti i simptome depresivnosti, razlika je drastična. Depresivnost je suprotna, ona nam snižava nivo funkcioniranja, praćena je sniženim afektom, odnosno raspoloženjem i slično. Suštinski, čista anksionost i čista depresija su prilično različite. Ono što mi vrlo često čujemo jeste „Ja sam u depresiji“, što nije baš potpuna istina. Jer kada kažemo depresija mislimo na poremećaj, što nije tipično za svakoga. S druge strane, jeste tipično da imamo taj sniženi ton raspoloženja koji može biti reaktivan na neke okolnosti, imati različite uzročnike i koji trebamo prepoznati i prihvatiti: šta je to što utječe na naše raspoloženje? Ali se ne trebamo odmah svrstavati da smo depresivni, jer stanja depresije, posebno teške depresivne epizode, zaista su ozbiljna mentalna stanja.
Stručnjaci ističu da je u procesu liječenja anksioznosti i njenih simptoma ključna psihoterapija.
- Psihoterapija s ciljem prevazilaženja anksioznosti jedan je od vrlo važnih procesa liječenja, odnosno tretmana. Pored medikamentozne terapije koju psihijatri uključuju u određenim slučajevima gdje je to neophodno, osoba treba naučiti prepoznati svoju anksioznost, naučiti šta je izaziva, raspoznati svoje misli, naučiti kontrolirati i mijenjati svoje percepcije, naučiti tehnike relaksacije, te naučiti uraditi intervencije na ponašajnom planu, koje će joj pomoći u borbi protiv anksioznosti. Ako taj dio nemamo onda će oporavak i prevazilaženje tog problema trajati puno duže, teže i vrlo je upitno koliko ćemo se u potpunosti oporaviti, ako nismo promijenili ništa. Onda ćemo se vrlo brzo vratiti u situaciju koje će nas itekako činiti anksioznim.
Stigma u vezi s mentalnim zdravljem i poteškoćama još uvijek je prisutna u našem društvu, iako se stanje polako mijenja.
- Mentalno zdravlje i problemi metalnog zdravlja su tabu tema ne samo kod nas, nego općenito u svijetu. O svim drugim aspektima zdravlja govori se vrlo slobodnije i otvorenije, nego o problemima mentalnog zdravlja. Čini mi se da je čak i u zdravstvenom sistemu mentalno zdravlje uvijek negdje malo po strani i puno se više pažnje pridaje svim drugim sferama. Međutim, sada je malo otvoreniji pristup – ovo je možda čak i pozitivna strana Interneta, društvenih mreža i socijalnog utjecaja – tako da se, na primjer, anksioznost i depresivnost vrlo često spominju i nisu više toliko tabu teme. S druge strane, profesionalci koji rade u domenu zaštite mentalnog zdravlja su jako puno toga uradili kroz svoj rad. Ako pomognete nekome, ta će osoba svom prijatelju, komšiji, rodbini reći da je imala isti problem. Negdje mi, ipak, kažemo da smo imali problem, pa onda posavjetujemo osobu, damo joj smjernice. Čini mi se da je stanje puno otvorenije, ljudi su puno slobodniji čak i samostalno potražiti pomoć ili poraditi na svom problemu, nego što je to bilo prije desetak godina. Bez mentalnog zdravlja, odnosno funkcioniranja na mentalnom planu ne možemo govoriti o zdravom pojedincu – naglašava psihologinja Gabela.
U Federaciji BiH pri domovima zdravlja postoje 44 centra za mentalno zdravlje, u kojima osiguranici mogu ostvariti stručnu pomoć vezanu za poteškoće s mentalnim zdravljem.