Doniranje organa jedan je od najvećih činova humanosti – ali samo 2% pacijenata koji preminu u jedinicama intenzivne njege mogu postati donori nakon utvrđivanja moždane smrti.
Bitnu ulogu u tom procesu imaju bolnički koordinatori, koji vode osjetljive razgovore s porodicama preminulih pacijenata. Ti razgovori su ključni, jer bez jasnog i informiranog pristanka porodice, donacija organa nije moguća.
A upravo odluka porodice koja daje pristanak omogućava da drugi ljudi dobiju novu šansu za život.
U videu koji slijedi, donosimo razgovor s dr. Nerminom Rizvanović, anesteziologom i zamjenicom koordinatora za eksplantaciju organa u Kantonalnoj bolnici Zenica – timu koji bilježi najveći broj dobijanja pristanka porodica za donaciju organa u zemlji.
Kroz emotivne primjere i lična iskustva, dr. Rizvanović govori o važnosti dijagnoze moždane smrti, ulozi zdravstvenih radnika i snazi porodica koje, i u trenucima najvećeg bola, odluče pomoći drugima.