Bolesti štitne žlijezde spadaju među najčešće endokrinološke poremećaje, a njihovi simptomi često su nespecifični i lako se pripisuju umoru ili stresu savremenog načina života. Ipak, pravovremeno prepoznavanje simptoma i preventivni pregledi mogu imati ključnu ulogu u očuvanju zdravlja, naročito kod žena i u periodu planiranja trudnoće.
O najčešćim oboljenjima štitne žlijezde, simptomima, ulozi genetike, stila života i značaju redovnih kontrola razgovarali smo s magistrom nauka dr. Anidom Divanović Slato, specijalistom endokrinologije i dijabetologije iz Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo.
Koje su najčešće bolesti štitne žlijezde s kojima se susrećete u praksi?
Najčešće bolesti koje susrećemo kod pacijenata su autoimune bolesti štitne žlijezde, odnosno hipotireoza, Hašimotova bolest, a zatim autoimuna hipertireoza kao što je Gravesova bolest. Također, jako često u praksi susrećemo nodularne promjene (abnormalni, čvrsti čvorići tkiva) u štitnoj žlijezdi. Nerijetko su prisutni i karcinomi štitne žlijezde, a naravno ponekad imamo priliku vidjeti sekundarne uzroke hipo ili hipertireoze, bilo to uzrokovano nekom tabletom ili poremećajem rada hipofize.
Koji su prvi simptomi koji mogu upućivati na poremećaj rada štitne žlijezde?
U zavisnosti od tipa bolesti štitne žlijezde koja se javi, najčešća je hipotireoza gdje se pacijenti često žale na umor, pospanost, opadanje kose, mali dobitak na tjelesnoj težini, zatvor, nadutost, intoleranciju na hladnoću i to su neki od najčešćih simptoma hipotireoze. Ako je riječ o hipertireozi tu najčešće imamo razdražljivost, također opadanje kose, zatim nagli gubitak na tjelesnoj težini, često znojenje, ubrzan rad srca i tremor cijelog tijela. Ukoliko je riječ o čvorićima na štitnoj žlijezdi, ukoliko su oni veliki i vidljivi na oko, pacijenti se ponekad znaju žaliti i da im zastaje hrana, kašlju ili teže gutaju.
Da li su bolesti štitne žlijezde češće kod žena ili muškaraca i zašto?
Bolesti štitne žlijezde su češće kod žena nego kod muškaraca, otprilike od pet do sedam puta. Naravno za to su zaduženi hormoni, prvenstveno estrogen. Zatim, bolesti štitne žlijezde odnosno autoimune bolesti su generalno češće kod žena i uglavnom to vežemo za genetiku odnosno za onaj X hromosom kod žena.
Koliku ulogu ima genetika, a koliku stil života u razvoju bolesti štitne žlijezde?
Genetika ima jako veliku ulogu, osobito kad je štitna žlijezda u pitanju jer znamo da su autoimunost i genetika jako srodni. Kod nekih tipova karcinoma, također, genetika igra jako važnu ulogu: to su srećom rjeđi tipovi karcinoma kao što je nodularni karcinom štitne žlijezde. Stil života može pogoršati funkciju štitne žlijezde, ali ne može dovesti do poremećaja, samim time na primjer ako smo izloženi raznim toksinima, odnosno endrokrinim disruptorima kao što su plastika, pesticidi, to može pogoršati rad štitne žlijezde. Pušenje, osobito kod osoba koje imaju problema s hipertireozom odnosno Gravesovom orbitopatijom, može pogoršati rad štitne žlijezde. To je, dakle, egzoftalmus (izbočenje jedne ili obje očne jabučice izvan očne šupljine) koji se primjećuje kod hipertireoze, a pušenje ga jako ugrožava. Znači stilom života ne možemo spriječiti autoimunu bolest štitne žlijezde, ali možemo ublažiti simptomatologiju.
Koliko je važan unos joda, odnosno možemo li unositi previše ili premalo joda?
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da unos joda do pete godine života iznosi otprilike 90 mikrograma dnevno, od pete do dvanaeste godine otprilike 120 mikrograma, od dvanaeste i u odrasloj dobi 150 mikrograma, dok se 250 mikrograma dnevno prepručuje dojiljama i trudnicama. Prevelik unos joda može pogoršati hipertireozu, zato se ne preporučuje kod ove bolesti, a premalen unos može izazvati gušavost odnosno uvećanu štitnu žlijezdu, te također može pogoršati hipotireozu.
Kada biste savjetovali preventivni pregled štitne žlijezde i da li se uopće preporučuje prije pojave simptoma?
Preventivne preglede štitne žlijezde bih prvenstveno preporučila ženama koje planiraju trudnoću ili koje su trudne da obavezno u trudnoći provjere nivoe štitne žlijezde. Zatim, kod pacijenata koji su na imunoterapiji ili na terapiji amiodaronom, pacijenata koji u porodici imaju historiju autoimune bolesti štitne žlijezde, pacijenata koji imaju neku drugu autoimunu bolest, na primjer dijabates tip 1, vitiligo, celijakija. Preventivni pregled preporučujem i osobama iznad 35-40 godina, makar jednom godišnje da obave taj pregled. Ono što bih još preporučila jeste da ukoliko imaju simptomatologiju, poput umora, tromosti, nekih nespecifičnih simptoma koje ne mogu objasniti s nekim njihovim ranijim bolestima, tada je neophodno uraditi rutinske hormone štitne žlijezde.
Zbog čega treba kontrolirati hormone štitne žlijezde u trudnoći?
Najbitnije je da hormone štitne žlijezde u trudnoći držimo u referentnim vrijednostima iz razloga što visoke vrijednosti TSH – tireostimulirajućeg hormona mogu pogoršati intelektualni razvoj ploda, tako da nam je jako bitno da držimo hormone štitne žlijezde u referentnim vrijednostima, dakle da TSH ne bude povišen. Ali bitno je i da znamo, da nam se trudnice ne prepadnu, da je u prvom trimestru normalno da TSH bude niži od 0,1 osim ako nije Gravesova bolest u pitanju.
Kako stres i svakodnevni tempo života utječu na rad štitne žlijezde?
Stres definitivno može trigerovati postpartalnu tireotoksikozu ili eventualno Gravesovu bolest, ali je definitivno ne može izazvati. Ipak, izloženost jakom stresu može pogoršati bolest.
Da li su poremećaji štitne žlijezde danas češći nego ranije?
Mislim da jesu, prvenstveno zato što češće radimo skrining, to jest više se pregledamo nego ranije, a sada je i duži životni vijek nego što je bio ranije. Također, mislim da nam brži način života, isto kao i endokrini disruptori, to jest pesitcidi, plastika, značajno utječu, ne samo na hormone štitne žlijezde nego na sve hormone, što dovodi do poremećaja štitne žlijezde koji su češći danas nego ranije.
Šta je Hašimoto i koji su prvi simptomi?
Hašimoto je autoimuna bolest štitne žlijezde – znači antitijela se luče i rade protiv sopstvenog organizma, protiv sopstvene štitne žlijezde, i vremenom se funkcija štitne žlijezde smanjuje. Dakle, FT4 se smanjuje dok se TSH povećava. Čim se FT4 smanji, TSH se povećava i imamo dijagnozu hipotireoze, odnosno smanjene funkcije štitne žlijezde. Hipotireoza može dovesti do simptoma kao što je umor, pospanost, neregulacija menstrualnih ciklusa... Također, Hašimoto može dovesti do malog dobitka na tjelesnoj težini, zatvora, nepodnošenja hladnoće, ili čak, ako se dugo ne liječi, može izazvati i infertilitet ili spontani pobačaj u trudnoći. Ono što je još tipično za Hašimoto, ukoliko se dugo ne tretira, rizik od kardiovaskularnih oboljenja nam je visok. Mi ne možemo puno utjecati da Hašimoto držimo pod kontrolom, i kod većine pacijenata koji imaju Hašimoto razvit će se hipotireoza. Ono što bi trebalo jeste redovno provjeravati hormone, a ako se razvije hipotireoza imamo adekvatnu nadomjesnu terapiju. Tada uz adekvatnu nadomjesnu terapiju, ukoliko su nam hormoni referentni, možemo reći da je funkcija naše štitne žlijezde uredna. Ukoliko nisu, trebamo trebamo modificirati terapiju, smanjiti ili povećati dozu, ovisno od hormonalnog statusa.
Koju biste poruku ili savjet istaknuli kao najvažniji za očuvanje zdravlja štitne žlijezde?
Ono što trebamo znati kada su bolesti štitne žlijezde u pitanju jeste da su one jako česte, češće kod žena nego kod muškaraca, trebamo raditi preventivne preglede, ako imamo nespecifične simptome (umor, tromost, infertilitet), isto tako ako se osjeti otežano gutanje, primijete vidljivi čvorići, neophodno je obaviti ultrazvučni pregled štitne žlijezde, a ukoliko bude potrebe ljekar će indicirati eventualnu terapiju i potrebnu dalju dijagnostiku. Dakle, od 35 godine bar jednom godišnje neophodno je preventivno pregledati štitnu žlijezdu i pratiti svoje simptome.